- Dizajn korice knjige ,,Не се знае, знае ли се“, Momčila Andrejevića
- Fotoilustracija, grafički urednik : Milana Videnov
- Klijent: Biblioteke ,,Detko Petrov“ iz Dimitrovgrada
- Godina: 2025
Svako mesto ima svoje lokalne legende, ljude čija priča živi i prepričava se dugo nakon njihovog odlaska. Momčilo Andrejević Monja jedna je od tih legendi Dimitrovgrada. Bibliotekar, glumac, karikaturista, pisac, prevodilac, nastavnik, ribar — definisati čime se sve bavio zaista nije lako. Monja je, pre svega, bio čovek koji je znao kako da nasmeje i one koji to nisu očekivali.
Knjiga „Не се знае, знае ли се“ objavljena je u znak sećanja na ovog legendarnog umetnika, a urednica je Elizabeta Georgiev, koja o njemu piše: „Bila je privilegija poznavati ga i raditi sa njim, uživati u njegovoj dovitljivosti, bezgraničnom humoru i iskrenošću.“
Na korici knjige Monja gleda u posmatrača naslonjen na gomilu knjiga, okružen onim što je voleo najviše. Fotografija je crno-bela, topla i intimna, a pozadina korice ispunjena je rukopisom koji teče kao misao koja se sama sebe pita. Naslov ispisan slobodnom, živom tipografijom odaje počast Monjinom humoru jer „Не се знае, знае ли се“ nije samo naslov knjige, to je i životna filozofija čoveka koji nije previše mario za odgovore, ali je uvek znao kako da postavi pravo pitanje.
Pored korice, moj zadatak bio je i uređivanje celokupnog knjižnog bloka, unutrašnjih strana koje su osmišljene kao niz foto kolaža od Monjinih fotografija. Crno-bele fotografije sa pozorišnih predstava, druženja, nastupa i svakodnevnog života složene su u kolaže koji dišu kao sećanje, fragmenti prošlosti postavljeni jedan pored drugog, sa pozadinama u toplim, zemljanim tonovima koji daju osećaj starog albuma pronađenog na tavanu. Rukopis koji se provlači kroz stranice nije dekoracija on je Monjin glas koji i dalje priča.
